Povišen homocistein predstavlja biohemijski poremećaj kod kojeg dolazi do povećanja koncentracije aminokiseline homocisteina u krvi. Visoke vrednosti homocisteina povezane su sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara, problema sa cirkulacijom, kognitivnim padom i poremećajima metilacije. Iako često ne izaziva direktne simptome, povišen homocistein predstavlja važan marker koji ukazuje na nutritivne nedostatke i metaboličke neravnoteže. KAKO NASTAJE PROBLEM? Homocistein nastaje tokom metabolizma metionina, aminokiseline koja se unosi hranom. Za njegovu pravilnu razgradnju neophodni su folat (vitamin B9), vitamin B12, vitamin B6 i drugi kofaktori uključeni u proces metilacije. Kada postoji nedostatak ovih nutrijenata, genetske varijacije poput MTHFR polimorfizma, hronični stres, upalni procesi, pušenje, loša ishrana ili poremećena funkcija jetre, dolazi do nakupljanja homocisteina u organizmu. Aktivni oblici folata i vitamina B12 imaju ključnu ulogu u pretvaranju homocisteina nazad u metionin i održavanju normalnih vrednosti.
Homocistein je aminokiselina koja se prirodno stvara u organizmu tokom metabolizma proteina. U zdravom organizmu homocistein se ne zadržava dugo u krvi jer se uz pomoć vitamina B6, vitamina B12 i folata pretvara u druge korisne supstance koje učestvuju u brojnim metaboličkim procesima. Kada nedostaju ključni nutrijenti ili je proces metilacije usporen, dolazi do povećanja koncentracije homocisteina, što može predstavljati faktor rizika za razvoj brojnih zdravstvenih problema.
Funkcionalna medicina posmatra povišen homocistein kao važan signal da organizam nema dovoljno kofaktora potrebnih za optimalnu metilaciju. Metilacija je jedan od najvažnijih biohemijskih procesa u telu i učestvuje u detoksikaciji, proizvodnji energije, regulaciji hormona, funkciji nervnog sistema i zaštiti krvnih sudova. Posebnu pažnju treba obratiti na status vitamina B9, B12 i B6, jer upravo oni predstavljaju osnovu terapijskog pristupa kod većine osoba sa povišenim homocisteinom.
Kod osoba koje imaju genetske varijacije MTHFR gena često je korisnije koristiti aktivne oblike folata, poput L-metilfolata, kao i metilkobalamin, aktivni oblik vitamina B12. Ove forme ne zahtevaju dodatnu konverziju u organizmu i mogu efikasnije podržati proces metilacije. Pored toga, određene aminokiseline i donori metil grupa, kao što je trimetilglicin (TMG), mogu dodatno doprineti normalizaciji nivoa homocisteina.
Najbolji rezultati postižu se kombinovanjem pravilne suplementacije, ishrane bogate zelenim lisnatim povrćem, dovoljnog unosa proteina, redovne fizičke aktivnosti i smanjenja hroničnog stresa. Cilj terapije nije samo snižavanje laboratorijske vrednosti homocisteina, već i dugoročna zaštita kardiovaskularnog, nervnog i metaboličkog zdravlja.
PREPORUČENA TERAPIJA
Preporuka je uzimati i jak B vitamin kompleks ujutru i uveče uz jelo.
NA ŠTA TREBA OBRATITI PAŽNJU?
• Redovno kontrolisati homocistein na svaka 2 do 3 meseca.
• Proveriti nivo vitamina B12, folata i vitamina B6.
• Razmotriti određivanje MTHFR genetskih varijacija ukoliko homocistein ostaje povišen.
• Povećati unos zelenog lisnatog povrća.
• Smanjiti pušenje i unos alkohola.
• Obezbediti dovoljan unos proteina i holina iz hrane.
• Voditi računa o funkciji štitne žlezde, bubrega i jetre.
• Terapiju prilagoditi individualnim laboratorijskim nalazima.
Preporučeno trajanje programa je 90 do 180 dana, nakon čega se ponovo procenjuju vrednosti homocisteina i prilagođava dalji plan suplementacije.