APITOKSINOTERAPIJA U LEČENJU MULTIPLA SKLEROZE

Primer kako se leči Multipla skleroza pčelama, koliko uboda se daje i gde i kako apiterapija može da popravi stanje kod MS-a

„Ako nema drugog lijeka za neku bolest, probajte pčelinjim otrovom“ (dr P.H. O Connell, USA)

Multipla skleroza (MS) je teško oboljenje centralnog nervnog sistema (CNS) koje ograničava i vremenom onemogućava kretanje i orijentaciju i oboljele osobe može dovesti u stanje teške invalidnosti. MS nastaje na taj način što imunološki sistem napada CNS uništavajući mijelin (omotač nerva), pa se tako smanjuje, a vremenom i prestaje, mogućnost kontrole prvo ekstremiteta, a potom i drugih funkcija u organizmu (stolica, mokraća, sluh, govor i sl.). Imunološki sistem napada sam svoj organizam, pa se iz tog razloga smatra autoimunom bolešću.

Konvencionalna medicina u pokušajima da zaustavi MS koristi kortikosteroide i interferonske lijekove, međutim, od početka primjene sintetičkih lijekova te vrste nije poznato da je makar jedan slučaj MS-a izliječen. Dr Igor Krivopavlov Vladimirovič-Moskvin, pristalica tradicionalne i alternativne medicine (naročito apiterapije) i direktor Api-Centra u Čeljabinsku, ali i profesor na Medicinskom fakultetu u Moskvi, na Web stranici (www.api-centre.ru) navodi uporedne efekte koje prouzrokuju kortikosteroidi i pčelinji otrov. Vrijedi ih vidjeti:

Pčelinji otrov uz primjenu i drugih pčelinjih proizvoda za sada je vrlo izgledna i jedina poznata nada za oboljele od MS-a. Kako primijeniti apitoksinoterapiju?

Prije svega moramo poštovati pravilo da terapiju pčelinjim otrovom ne mogu primjenjivati osobe koje imaju alergiju na pčelinji otrov, osobe koje imaju infektivna i psihička oboljenja, bolesti jetre i podželudačne žlijezde, oboljenje bubrega (naročito hematurija), oboljenje kore nadbubrega (naročito Adisonova bolest), sepsa i opšta gnojava oboljenja, dekompenzacija srca i krvnih sudova, bolesti krvoformirajućeg sistema sa naklonošću krvarenju, opšta slabost organizma i osobe koje imaju značajnija oštećenja srčanog mišića. Kod žena za vrijeme trudnoće nije dozvoljena primjena   apitoksinoterapije.

Poželjno je da apitoksinoterapiju primjenjuju ljekari, a u slučaju kada to nije moguće na prvom tretmanu prisustvo doktora sa torbom za anti-šok terapiju je obavezno.

Kod osoba koje dobro podnose pčelinje ubode terapija počinje sa 3 uboda, primjenjuje se svaki drugi ili treći dan, svaki naredni tretman se povećava za po dva uboda do ukupno 18 uboda u jednom danu, s tim što u dva slobodna dana idu po dva uboda, jedan u glavu, a drugi u kičmu.  Aplikacije se vrše u zonama nervnih puteva, na bolnim mjestima i akupunkturnim tačkama. Prije svakog tretmana prvi ili prva dva uboda stavljaju se u zonu bubrega. Ubode po sistemu rotacije treba rasijati po cijelom tijelu.

U zoni glave se ubodi apliciraju na 7 tačaka: 3 prsta iznad svakog uva, 4 prsta iznad svakog uva; 1 ubod u vrat gdje kičmena moždina izlazi iz lobanje; 1 ubod u vrh glave i jedan na pola puta između ove dvije tačke. 

U zoni vrata jedan ubod na pola puta između prvog vratnog pršljena i lobanje.

U zoni kičme se tretiraju tačke lijevo i desno od kičmenog stuba, na mjestima gdje se na pritisak jave oštećenja mijelina; u sredinu kičme između pršljenova (od prvog do posljednjeg). Ubodi u kičmu i oko kičme treba da budu češći nego na drugim mjestima i u serijama od 5 do 6 uboda, naročito u zonama gdje se evidentira oštećenje mijelina. Ukoliko je poremećena funkcija nogu ubodi se apliciraju češće u pojasnom dijelu, a za ruke u zoni vrata i između plećki.

U zoni nogu ubodi se stavljaju: zadnja strana koljena (pregib); zadnja strana lista 4, 6 i 8 prstiju ispod i iznad pregiba; na mjestu gdje se završava debelo meso; na koljeno stavimo šaku, blago raširimo prste i domali prst odredi tačku za aplikaciju; na bočnoj strani butine (sredina između kuka i koljena); iznad skočnog zgloba za debljinu 3 prsta; za debljinu 5+1 prsta iznad prethodnog u pravoj liniji; 3 prsta  ispod debelog mesa; za debljinu 4 prsta ispod prvog u pravoj liniji; po jedan ubod  iznad skočnog zgloba sa unutrašnje  strane za debljinu 3 prsta;  ubod u debelo meso (tamo gdje se daju injekcije).                                            

Stopala: 5 mm u produžetku linije između malog i domalog prsta sa gornje strane; za debljinu kažiprsta ispod skočnog zgloba; prednja strana luka (unutrašnja strana stopala) 1,5 cm od poda; isto to na zadnjoj strani stopala 1,5 cm od sredine prema vani; u prednju donju stranu tabana, između prsta se takođe mogu aplicirati ubodi ako ima problema sa cirkulacijom ili bilo koje druge vrste, sa obe strane, s tim što gornja strana treba da bude više zastupljena.

Ruke se ubadaju u pregib lakta sa prednje strane; 4 prsta ispod i iznad pregiba lakta (u sredinu bicepsa);  u sredinu zgloba šake; u sredinu dlana; između palca i kažiprsta (gdje se pravi želudac); u ramena gdje ide vakcina; u jagodice ruke koja ima tremor ili trne (može jedna žaoka u dva prsta); u nadlakticu - bočna strana; na pola puta između zgloba šake i lakta, na pola puta između ramena i lakta; u podlakticu (vanjska strana) za debljinu 2 prsta iznad zgloba; u podlakticu (unutrašnja strana) na 1,5 cm od zgloba ka sredini ruke,  mjesto gdje se zlatnim prstenom mjeri krvni pritisak. Kada ispružimo ruku svi ubodi su u pravoj liniji i prate liniju srednjeg prsta i vanjska i unutrašnja strana.

Rameni pojas i plećke: dva i tri prsta od vrata prema ivici ramena; u gornju zonu plećke bliže kičmi; po jedan ubod lijevo i desno od prvog pršljena 10 cm; po 1 ubod 4 cm ispod prethodnih uboda u pravoj liniji.

Prednja strana: u donji dio stomaka 4+3 prsta ispod pupka; u grudi 4 prsta iznad tačke pleksusa (dekolte).

U debelo meso: tamo gdje se daju injekcije.

Kod osoba koje pokazuju preosjetljivost na pčelinji otrov, a nisu alergične, terapija ima drugačiji tok. Ako se dogode simptomi, kao što su glavobolja, mučnina, recimo kod 5 uboda, onda se treći dan vratimo na 4 uboda i po 4 uboda dajemo 7 puta. Potom narednih 7 puta dajemo, takođe svaki treći dan po 5 uboda. I tako povećavamo do 9 uboda po jednom tretmanu. Pošto kod ovih osoba završimo tretman, period odvikavanja ide uobičajenim ritmom – svaki drugi ili treći dan smanjujemo po dva uboda.       

Nikada se ne ubadaju mjesta koja su crvena ili otečena od prethodnog ubadanja i nikada se dva uboda ne stavljaju na isto mjesto. Takođe se nikada ne vrše aplikacije pčelinjih uboda ako je prisutna opšta slabost organizma. Ukoliko to ne procijeni osoba kod koje se vrši tretman, pokazaće nam glavobolja koja se pojavi kod te osobe nakon uboda.

Otok na mjestima uboda predstavlja prirodnu reakciju organizma i potpuno je normalna i poželjna pojava. Kako se organizam navikava na pčelinji otrov, oticanje na mjestima uboda vremenom će prestati, ali pčelinji otrov i dalje ima nesmanjeni efekat.

Kada se mogu očekivati prvi efekti i koliko dugo traje terapija­?

Kada dostignemo dozu od 9 ili 18 uboda, terapija se primjenjuje tim brojem u svakom tretmanu sve dok se ne uklone svi simptomi MS-a. Prvi efekti će se pojaviti vrlo brzo. Koliko je bolest mlađa toliko će se prije eliminisati, ali ne treba gubiti nadu ni kod vrlo starih ili zapuštenih oblika MS-a. Moj prijatelj, Goran Ilić, je od početka aprila do polovine jula 2007. godine primio 650 uboda, a zatim od 19 do 31. jula u Čeljabinsku još 150 uboda i u cjelosti uklonio sve simptome MS-a. Prvi put mu se bolest javila 2000. godine, a u februaru 2007. godine je dijagnostikovana. U ovom slučaju terapija je trajala 4 mjeseca. Međutim, kada uklonimo sve simptome bolesti tek tada znamo koliko će terapija trajati.

Poslije prve terapije napravi se pauza od dva mjeseca, pa se ponovi terapija od oko 300 uboda. Poslije toga se pravi pauza od 3 mjeseca, pa se ponovo uradi terapija od oko 200 uboda itd. Ukoliko se bilo koji od simptoma bolesti javi u međuvremenu, odmah se započinje sa terapijom. Evidencija o lokacijama i broju uboda se obavezno vodi.

Najbolja opcija za bolesnike koji boluju od autoimunih bolesti jeste: PČELE U KUĆU ILI STAN! 

U prozor kuće ili zid do prozora ugradi se košnica koja se otvara sa zadnje strane (AŽ košnica) ili se na nastavljači uradi cijev koja pčelama u kući predstavlja vezu sa vanjskim svijetom. Kroz zid se probuši rupa i to je koridor koji pčele iz kuće spaja sa vanjskim svijetom. Pošto svaku pčelu treba paziti, neminovno   je i taj posao naučiti, jer svi koji sebi priušte pčele do kraja života mogu smatrati da su riješili svoj zdravstveni status.

Za vrijeme terapije pčelinjim otrovom nužno je svakodnevno uzimati: polen u medu (40:60) 30 g na pola sata prije doručka,  300 mg matičnog mliječa sa kašikom meda (30g) na pola sata prije ručka, i na pola sata prije večere kašiku meda. Med i druge pčelinje proizvode obavezno treba rastvoriti u čaši tople vode ili čaja. U čašu pripremljenog rastvora svaki put se stavi, u početku 10 do 15 kapi ekstrakta propolisa 20%, pa se postepeno povećava do 30 kapi u svakom obroku. Takođe je poželjno inhalirati propolis. Priprema se od 20 dijelova sterilne vode i od 1 dijela alkoholnog ekstrakta propolisa 20%, pa se 6 mll stavi u inhalator i udiše dok se ne potroši.

Osobe koje se podvrgnu terapiji pčelinjim otrovom, poslije tretmana, 30 minuta moraju mirovati, a poslije 60 minuta mogu se podvrgnuti masiranju kičme i ekstremiteta i blagim vježbama.

Način ishrane oboljelih od MS-a: meso se u cjelosti isključuje, mlijeko je dozvoljeno samo ako ima 1% ili manje masti, pčelinji proizvodi treba da su bez prekida uključeni u ishranu, voće i povrće potrebno je uzimati što više u sirovom stanju. Kod osoba gdje su kretnje ograničene ili ih uopšte nema, matični mliječ se postepeno podiže do 1 grama dnevno i uzima se u toj dozi sve do izlječenja. 

„Ako se odlučite da koristite pčelinji otrov, nemojte dozvoliti da vas bilo šta obeshrabri. Liječenje pčelinjim otrovom traži mnogo strpljenja. To nije magija – čarobna pilula, već sredstvo koje će pomoći da se tijelo samo izliječi“.  (Čarls Mraz, „Health and the Honeybee“).

Branko Končar

Jaruge 26 – 79202 Kozarac, RS – BiH